Misunderstood

"How can I feel abandoned even when the world surrounds me
How can I bite the hand that feeds the strangers all around me
How can I know so many
Never really knowing anyone

If I seem superhuman
I've been
Misunderstood"

Povratak nepokorijenju

Ja bih se vratio blatu
Mekanom. Blagom. Crvenom.
Da nakon vječne kiše zaronim
u tu utrobnost
i ogrnem se medenom placentom
Da žvačem hrskave rubove
Da kusam slatko-kiseli umak
Zemljani agrodolce

Uh što bih dao da se vratim blatu

blatu svih svojih predaka
blatu što čuva
sve zaboravljene stihove
sve posrnule hrabrosti
sve povratke odlaska
sve odlaske povratka
sve zaboravljene stihove
sve najbolje hrabrosti
svu utrobnost

Ja bih se vratio blatu
Tvom. Mom. Našem. Ničijem.
Najdražem.
Gledao gore. Divio se arhitekturi bjeline

Blato uvijek prihvaća

Nosim...ljubav

Nosim broj
rasutih sjećanja
unajmljenih gulaga
u zemlji bez zemlje
u zemlji bez ljudi
u zemlji u kojoj su djeca

prošlost

usred ničega
usred nečega što nalikuje ničemu
što puca od boli kad susretne ljubav

Nosim znak
omamljenih kostiju
okupanih vapnenačkom krvlju
u moru bez mora
u moru bez riba
u moru čiji su mornari

ideja

usred ničega
usred nečega što nalikuje ničemu
što traje više od vremena

Nosim dah
Radosne praznine
pred zagrljaj
Nosim laži
na površini pogleda
i masnih obećanja
Nosim slova
odbijenih pisama
i apokrifnih odjeba

Nosim sebe
i sva moja lica
usred ničega
usred nečega što nalikuje ničemu
što puca od boli kad susretne

ljubav


 …