Exodusˣ

Horde antropomorfnih kameleona
s urednim dozvolama i papirima
sletjele su jučer, u šest i pol navečer
(na otočju Kiribati već je svanuo novi dan).
Mislio sam: „Traže azil“, okrenuo glavu
pravac zapada, ničim izazvan trepnuo
i popio po' čaše negaziranog pića.

Nisu tražili azil, zgranutih očiju
uvjerili su se: čeka ih „Eldorado“.
Svidio im se propuh. Godio im je.
Već su se razmnožili. Kao štakori.
Lijepi moj stolac odjednom je postao
lijes, kapsa s kotačićima
za brže otpremanje na vječne pašnjake.
A kameleoni? Prošli su nezapaženo, u sjeni
migracije nosoroga. Zaista su bili bučni.

Kolonizatori su postali konzuli,
danas sjede okićeni bijelim ruhom,
i neokaljanim se pedigreom
diče, na sva zvona, crème de la crème.
„To smo mi!“
Oni su vlasnici slobode,
Oni vladaju.
Zauzeto, ne diraj.