A tribute to night

A tribute to night (feat. Ž. alias Stranac u noći) O noći je najlakše pričati, o noći bi svi pisali, o noći svi misle da mogu nešto pametno reći. Eto dakle i mene da u ovom minijaturnom nokturnu budem u središtu pažnje iliti kako kažu u angloameričkom svijetu, attention whore. Baš sam iz tih pobuda odlučio ovu noćnu pričicu napisati usred bijela dana, a čitati usred njegovog smiraja. Pa nek priča bude drukčija, strašna u svojoj razotkrivenoj, goloj dosadi. Ovaj noćni ekskursus je prije svega nemaštovit, spor i banalan jer mu slijedi dan najobdareniji svjetlošću, dan koji sve zasjenjuje. A vi što slušate, da, da, vi, vidim vas tamo iza...nemojte ni početi zijevati jer, kako se nekad znalo reći „progutat će vas mrak“. Mwahahahaha... Ali vratimo se mi na noć. Što je noć? Dobro pitanje. Nešto o njoj znamo svi. Razmislite. Noć je bila prije svega, prije Big Benga, svakako prije kokoši i prije jajeta, tako da i raspravu o njihovom primatu možemo komotno spremiti u škabelin. Ni kokoš, ni jaje, već noć. Piscima je pak noć tajnovita božica u svojoj nedodirljivoj bezbojnosti, a ideje frcaju kao iskrice u solsticijskoj vatri, pa mašta najbrže i najbolje radi, kao V8 motor, sve u šesnaest. I tu pisci prevare, jer u noći nema istine ili laži, njezini su likovi nejasnih obrisa, a riječi se u njoj isprepliću kao povrće u svježem gazpachu. Ne vjerujte nijednoj noći, prevrtljive su ćudi i, ako vam se čini da se u njih nekada možete skloniti od briga i nevolja, varate se: noćni savjet je najgori i najbesmisleniji. Zato se i kaže: odi i prespavaj. I kad odspavaš stvarno, sve ono što se odigravalo noć prije čini se jako glupim. A piscima je noćna inspiracija zapravo izgovor za sva najbolja djela što nikada nisu ugledala svjetlo dana. Uvijek sam se divio onima što noću rade. Čistačima, pekarima, portirima, čuvarima, kampanjcima. Njima se sve preokrene, dan za noć, noć za dan, teško je ostati normalan u ekstremnim okolnostima. Ali ako im se sve preokrene, to znači da je njihova noć zapravo dan, a dan noć, pa onda oni nisu pod utjecajem zle noćne kobi. Dokaz da u svemu postoji iznimka. Slava im. Noćni seks? Dobar, loš, precijenjen, podcijenjen? Ma sve to zajedno, ovisi s kim si se spandžao. Ipak, svakakva su iznenađenja moguća, stoga preporučam nošenje lampadine kako bi se izbjegla ona najneugodnija. Samo postoji jedan problem, a to su oni što ne vole raditi „one stvari“ dok ima svjetla. E tu ni lampadina ne pomaže, valjda je tim ljudima radoznalost jača strana. Što pak reći o ovoj noći? Nešto se mora reći. A najkraća noć zaslužuje i najkraću priču. Sjećate li se one igre dan/noć kad smo bili djeca? Ono kad netko kaže „dan“, pa se stoji, a onda se kaže „noć“ pa se čučne? Sve oni koji se sjećaju molim da nakratko opet budemo djeca i da zaigramo još jednom. Spremni? Dan. Noć. Dan. Noć. Noć. Noć. Dan. Noć. Dan. Dan. Noć. Dan, Dan... Da, sutra je novi dan.