Viadana

Djevojčici koju ne poznam
dom je druga strana rijeke
Ta velika voda naše riječi siječe
a vrisak jablanima u korijenje odvlači

Istog trena u muku tražimo dah
i napokon dišemo, ali ne kao ljudi
koji ne znaju
koji nikad neće znati
kojima je bolje da ne znaju
kako izgleda kidanje korita
i slamanje zemlje

Samo neki znaju i poput nas
tamjanom se hrane i zaklon u magli išću

Djevojčici koju ne poznam
dom je druga strana rijeke
Bez gledanja u tu rijeku gledamo
i uporno lovimo čas izvor, čas ušće

Ona sluti da su nam govori isti
ja slutim da govor taj je spas
od kidanja korita
slamanja zemlje
i odvlačenju jablanima u korijenje

Djevojčicu s druge strane rijeke
upoznao sam - djevojčica više nije
više se ne hrani tamjanom
više u muku ne traži dah
Svoju djecu na veliku vodu vodi
međ' vrištećim jablanima odbacuje strah