JDŠ

Jučer, danas, šutnja


Šutnjom se, ljubavi, braniš,
silno se braniš
od žalca u paukovoj mreži
i jednom kad padne riječ,
past će na dno,
a s ovog dna se ne bježi.

Šutnja je, ljubavi, tlapnja,
i zalud tlapnja
gasi požar što u tebi bjesni,
nigdje zemlje nigdje vode,
samo nova vatra,
novi plamen ovoj pjesmi.

Šutnju, ljubavi, zoveš
imenom svojim, zoveš
tako brzo tako lako
tako da tvoje ime zvuči
prekratko
tako da ni ovaj predug stih
ne mogu da časno skrojim
tako da ni ove verse
na mogu da skratim glatko.

Čovjek u meni
sav je čađav
sav je rđav
zato se u šutnju sklanjam
poput tebe
sav se, ljubavi, sklanjam,
jučer danas sutra je
jučer danas sutra je
jučer danas sutra je
jučer danas…šutnja.

Botanika znanja

Oni znaju sve

Gledao sam cvijeće
i smiješni mu krevet
oprašen prolaskom
voajera, mudraca,
filozofa i pjesnika
s drugih obala

Gledao sam vazu
kao nikad dotad,
slušao koroziju
kako drsko
žvače, izjeda
posrnuli pedigre

Gledao sam ulicu,
čuđenje stranaca
i sâm ulazio
u slike njihove,
oni u moje
a da nisu kucali

a da nisu nikad gledali cvijeće
a da nisu nikad gledali vaze
a da nisu nikad gledali ulicu
a da nisu nikad slušali leptire

Bez formule za koroziju
Bez pedigrea

Slika za slikom,
istina je takva:
plastično cvijeće
na bezimenom grobu
gdje stranci
godinama dolaze

Ne zamjeram im
Nije svatko botaničar
Niti sam ja .

Back back back

Tornai

una sera di novembre
incontrai l'uscio di casa
improvvisamente
facemmo conoscenza.
"Piacere, sono io". "Piacere, piacere mio."

Le mani della porta
unte di apprensione materna
dopo il sole
tornavo sempre appisolato
e c'era luce ancora, la luce carnivora.

Mi lasciai divorare
e cupi tamburi mi svegliarono.