JDŠ

Jučer, danas, šutnja


Šutnjom se, ljubavi, braniš,
silno se braniš
od žalca u paukovoj mreži
i jednom kad padne riječ,
past će na dno,
a s ovog dna se ne bježi.

Šutnja je, ljubavi, tlapnja,
i zalud tlapnja
gasi požar što u tebi bjesni,
nigdje zemlje nigdje vode,
samo nova vatra,
novi plamen ovoj pjesmi.

Šutnju, ljubavi, zoveš
imenom svojim, zoveš
tako brzo tako lako
tako da tvoje ime zvuči
prekratko
tako da ni ovaj predug stih
ne mogu da časno skrojim
tako da ni ove verse
na mogu da skratim glatko.

Čovjek u meni
sav je čađav
sav je rđav
zato se u šutnju sklanjam
poput tebe
sav se, ljubavi, sklanjam,
jučer danas sutra je
jučer danas sutra je
jučer danas sutra je
jučer danas…šutnja.