Mors, mortis

Varaš se kad zaspeš,
bijeg je nemoguć,
potonuće u istinu
određeno besviješću.
U zamci ne odlučuješ ti.
Boli.
Znam.

Postelja-samica,
izolirana placenta,
u njoj nepozvani gost,
neishranjeno čedo
židova i ciganke,
dead man sleeping.
Sve vidim,
cijelo mnoštvo tepa,
zdušno navija.
Pune puncate tribine:
„Ubij ga!“
„We want him dead!“
Sudac do suca. Proroci pravdonoše.
Živ je ergo Kriv je.
A porota?
Zar je cigo-ćifut zaslužuje?
Ne budite smiješni.

Novopečeni leš visi,
bar je stekao iskustvo,
neka kažu da smo beštije,
naučili smo mi njega.

Da mi povjeruješ
sad bih naiskap
preplivao noći do punte
što je sakrivaju maske.
Maski se najviše bojim,
Klonim ih se,
a čovjek im se klanja.

Maske i varke,
Slova i riječi,
Prst i ruka,
Život i smrt,
Tren i Vječnost.

I vječni ponavljači.