Čestitka

Zameo nas vjetar, drugarice i drugovi,
u času kad su dani kraći, a pjesma blijedi;
Unatoč svemu, svjetlo gori i ne štedi se,
nemojmo ni mi i bit ćemo nadomak sreći.

Naučimo naizust sve poruke praznih boca
dok lovci tihoj publici pričaju priče;
Što se u loncu kuha, to se lako pojede,
čudesne gluposti za svježe klanu kopilad.

Naša je realnost pamet poljske gliste,
narodu znana k'o dobra, bitna, korisna;
Skrivamo se pod zemljom kad žega nasrne,
s kišom otpuzamo van, pa nas rijetko viđaju.

Veliki makijato i čaša vode, molim!