Tiraniju posvuda dišem,
stopljena je s nebom
da gluhim dušama ovlada,
ne prestaje.
U hodu druga nemam,
nijema pahulja doluta
i odluta nekim putevima
bez povratka.
Ja sam nečisti zrak,
svjestan uroka što teče
kao bujica što grabi
svoju sreću.
Ne odričem se slova
niti bilo čega napisanog,
život je dalek, znam,
smrt tako blizu.
Nema komentara:
Objavi komentar