Ona

Ponekad tužna,
obješena o vrijeme
što joj nemilosrdno krade
dušu skrivenu u zatvorenoj ruci
pokrivenoj zlatnim obroncima kose.
U crnom suncu
U crvenom oblaku
netaknutu je viđam.
Ne trebaju joj riječi
jer ona ima oči
tisuće tek naizgled
opipljivih svjetova…
slijedim tragove
koje ostavlja njezin smijeh
i nalazim je…
onda kad zaspem.
Ona je nad oblacima
polegnutih misli
u hladni sumrak
zatvara prozor
osjećajima, suzama i mojoj sjeni.