Noć sjećanja
Možda te ponekad
misli odvedu k meni,
možda samo,
na bijedni tren,
makar sve što nas je spajalo
sad nas dijeli,
možda se u nekom kutku srca
sjetiš da postojim.
Jer gorim
u ovoj bezidejnoj ljubavi...
milijun riječi slušam,
ali samo tvoje pamtim.
Pusti da se noćas
utopim u tvojim očima...
sakrij me!
Pričat ćeš
o srcu okovanog zimom,
o ljubavnom vihoru...
vječnom utočištu mojih nemira.
Znaj da zahvalan ću tebi biti,
vjernoj družici iskopanoj iz sivila,
kucnut će kasna ura.
I tad sjetit ćeš se
izgubljenog vremena,
i vrtit ćemo blijede slike...
a u njima ništavilo,
tek prašina, pepeo i mi.
Nema komentara:
Objavi komentar