Ona nad oblacima
Ona nad oblacima
Ponekad tužna,
obješena o vrijeme,
koje nemilosrdno krade dušu njenu
skrivenu u zatvorenoj ruci,
pokrivenoj zlatnim obroncima kose.
U crnom suncu,
U crvenom oblaku,
netaknutu je viđam.
Ne trebaju joj riječi,
jer ona ima oči,
tisuće, naizgled, opipljivih svjetova…
slijedim tragove
koje ostavlja njezin smijeh,
i nalazim je…
onda kad zaspem.
Ona je nad oblacima,
polegnutih misli,
u hladni sumrak zatvara prozor
osjećajima, suzama i mojoj sjeni.
Nema komentara:
Objavi komentar