Put okamenjenih misli

U blizini procvjetale trešnje
teče put okamenjenih misli.
Na jastuku misli leže,
potlačene svojim blijedošću,
neuredne, svojeglave.
na dlanu ih držim,
brojim i okrećem,
vrtim i prevrćem;
nemaju života ni imena.

Davno izbrisani dani
plove morima tišine,
zapleteni u mreži mrtvih sjećanja.

Na tom putu,
koji nikom ne pripada,
slažu se riječi,
love se uske istine,
gomilaju široke laži,
nad potraćenim vremenom
bezimenih, izbrisanih lica.