nedjelja, 11. srpnja 2010.

Među svoje najdraže uratke iz najranije faze (2004-2005) ubrajam i sljedeću pjesmu, u kojoj sam se poigrao riječima opisujući jednu kratak, ali zanimljiv i intrigantan odnos što se zbio u proljeće 2005. Pouku naravno nisam izvukao...

Mirisi Irske, Lišće, Amuleti

Moje snove
ispuniti znaš,
leti nad poljanama zelenim,
a nek te vode tragovi naših dodira...i

zamisli

Mi u noći
i nitko više,
lebdjet ćemo nad morima olujnim,
aromama naših tijela opijeni...i

vjeruj u

Mirise beskrajnih
irskih dolina,
lišće što nas pokriva,
amulete drevnih ljubavi.