Oni znaju sve
Gledao sam cvijeće
i smiješni mu krevet
oprašen prolaskom
voajera, mudraca,
filozofa i pjesnika
s drugih obala
Gledao sam vazu
kao nikad dotad,
slušao koroziju
kako drsko
žvače, izjeda
posrnuli pedigre
Gledao sam ulicu,
čuđenje stranaca
i sâm ulazio
u slike njihove,
oni u moje
a da nisu kucali
a da nisu nikad gledali cvijeće
a da nisu nikad gledali vaze
a da nisu nikad gledali ulicu
a da nisu nikad slušali leptire
Bez formule za koroziju
Bez pedigrea
Slika za slikom,
istina je takva:
plastično cvijeće
na bezimenom grobu
gdje stranci
godinama dolaze
Ne zamjeram im
Nije svatko botaničar
Niti sam ja .
Nema komentara:
Objavi komentar