ponedjeljak, 1. kolovoza 2016.

Nosim...ljubav



Nosim broj
rasutih sjećanja
unajmljenih gulaga
u zemlji bez zemlje
u zemlji bez ljudi
u zemlji u kojoj su djeca

prošlost

usred ničega
usred nečega što nalikuje ničemu
što puca od boli kad susretne ljubav

Nosim znak
omamljenih kostiju
okupanih vapnenačkom krvlju
u moru bez mora
u moru bez riba
u moru čiji su mornari

ideja

usred ničega
usred nečega što nalikuje ničemu
što traje više od vremena

Nosim dah
Radosne praznine
pred zagrljaj
Nosim laži
na površini pogleda
i masnih obećanja
Nosim slova
odbijenih pisama
i apokrifnih odjeba

Nosim sebe
i sva moja lica
usred ničega
usred nečega što nalikuje ničemu
što puca od boli kad susretne

ljubav


 …

Nema komentara:

Objavi komentar